Spider`s love

Pa da znam nisam baš pisala puno po blogu u zadnj vrijeme, no stvarno sam imala zatrpan raspored, a i kompjuter mi je nešto štekao...Morala sam učiti , ispravljati ocjene, pa glazbena pa ovo pa ono, pa moljkanje staraca da mi dozvole paukove(bezuspješno moljakanje nažalost.) idr.Evo vam sada nešto o nekim zanimljivim vrstama ...da vidimo:o Grammostolama naprimjer.
Rod ove je Grammostola, a pripadaju podporodici Theraphosinae.Broj vrsta u rodu iznosi 18.
Vrste koje ima u Hrvatskoj su sljedeće Grammostola aureostriata, Grammostola pulchra, Grammostola rosea, a evo i neki stari nazivi: Grammostola spatulata, Phrixotrichus spatulata.
Za ovu se vrstu može reći da je prilično mirna temperamenta.Raspon nogu je oko 16 cm.Ove vrste imaju životni vijek od 30 godina.
U prirodi žive na tlu (terrestrial) na granicama pustinje Atacama u sjevernom Čileu i susjednim područjima. Njihovo normalno stanište pokriva područja od suhih pustinjskih ravnica pa sve do velikih gustih šuma.
Grammostole potječu iz suših i umjerenih područja Južne Amerike. Klima u kojoj su se razvili je suha, zato im vlaga nije previše potrebna. Obavezno im treba posuda za vodu. U zimskim mjesecima mogu biti na temperaturi od 18'C, tada će samo smanjiti količinu kretanja i manje će jesti. Ako ih se drži na većim temperaturama, npr. 24-29'C, biti će aktivnije i više će jesti.
Većina Grammostola se može držati u rukama. Jako rijetko će pokoja i ugristi. Zabilježene posljedice ugriza su da prst, dlan ili cijela ruka natekne i svrbi po nekoliko sati ili pokoji dan. Nema trajnih posljedica. Grammostole, kao i večina tarantula iz novog svijeta, kad ih se uznemiri "vole" bacati iritirajuae dlake (Urticating hairs) od kojih koža pocrveni i poene jako svrbiti.

Evo i par slikica:

Grammostola actoeon

Grammostola rosea

Grammostola aureostriata

Eto vam na pa vi vidite...kaj nisu cakini

rod: Aphonopelma
(Pocock, 1901)
• Podporodica: Theraphosinae
• Broj vrsta u rodu: 90
• Vrste u Hrvatskoj:Aphonopelma bicoloratum (Struchen, Brändle & Schmidt, 1996); Mexico
Aphonopelma seemani (F. O. P.-Cambridge, 1897); Central America
• Raspon nogu:do 17 cm.
• Temperament:plašljiva vrsta.
• Životni vijek:oko 30 godina.
• Nastambe:u prirodi žive na tlu (terrestrial). Aphonopelme potječu iz suših predjela Centralne Amerike. Obavezno im treba, kao i za sve tarantule, posuda za vodu i špricanje terarija par puta mjesečno. Jako sporo rastu.Aphonopelme, imaju iritirajuće dlake (Urticating hairs), i često ih koriste.
rod: Chromatopelma
(Schmidt, 1995)
• Podporodica: Theraphosinae
• Broj vrsta u rodu:1
• Vrste u Hrvatskoj:Chromatopelma cyaneopubescens (Strand, 1907); Venezuela
• Raspon nogu:do 16 cm.
• Temperament: mirna vrsta.
• Životni vijek:oko 20 godina.
• Nastambe:u prirodi žive na tlu (terrestrial).
Chromatopelma cyaneopubescens potječe iz umjerenih predjela Južne Amerike. Obavezno joj treba, kao i za sve tarantule, posuda za vodu. Sporo raste.
Chromatopelma ima iritirajuće dlake (Urticating hairs), i često ih koristi.
rod: Avicularia
(Lamarck, 1818)
• Podporodica:Aviculariinae
• Broj vrsta u rodu:56
• Vrste u Hrvatskoj:Avicularia avicularia (Linnaeus 1758); Costa Rica to Brazil
Avicularia aurantiaca (Bauer, 1996); Peru
• Raspon nogu:do 16 cm.
• Temperament:plašljiva vrsta.
• Životni vijek:oko 15 godina.
• Nastambe:u prirodi žive iznad tla (arboreal). U grmovima i na drveću u blizini kuća. Pletu velike mreže u kojima žive, a koje im istodobno pomažu zadržati vlagu koja im je potrebna.
Pauci iz roda Avicularia potječu iz vlažnih predjela kontinentalne i otočne Južne Amerike. Vlaga im je jako potrebna. Obavezno im treba, kao i za sve tarantule, posuda za vodu. Kao i večina tarantula iz novog svijeta, imaju iritirajuće dlake (Urticating hairs), koriste ih često, ali za razliku od ostalih vrsta one ih ne odbacuju nogama već ih pokušaju utrljati abdomenom.
Većina vrsta iz roda Avicularia vrhove nogu ima "obojane" u narandjasto ili ružičasto.
Terarij - kao termin u riječniku ili leksikonu, barem u onim starijim primjercima, znači: nastamba u kojoj se uzgajaju gmazovi i vodozemci, i koja oponaša prirodnu sredinu dotičnih životinja. U novije vrijeme terariji se koriste za puno više različitih vrsta životinja koje ljudi uzgajaju ili drže kao kućne ljubimce. Terarija ima različitih vrsta i modela predviđenih za razne vrste životinja dizajniranih za njihovu sigurnost i potrebe. Na ovoj stranici će biti prikazane kutije i terariji u kojima se mogu držati pauci koji su se tek polegli do skroz izraslih (odraslih) paukova. U takvim terarijima se mogu držati i neke druge životinje koje imaju slične potrebe.
Dizajn terarija se treba odrediti prema vrsti pauka, njegovim potrebama i navikama; po mjestu gdje će se terarij nalaziti. Pristupačnost i lagano održavanje treba uzet u obzir.

...Razgovarala sam sa mamom i nakon dubokoumnog diskutiranja objasnila sam joj neke činjenice! No sad bar iamm neke uvijete i mogučnosti pa bi uskoro mogla i kupiti nekog paukiča, no tu je jedan problem: Kako? Koliko (koštaju)? i gdje?

...evo vam ukratko jedan sastavak o tim divnim bićima...nadam se da će vam se svidjeti i da će vas bar malo zaintrigirati...nastavak o tim zanimljivim bićima i moja iskustva s njima sljedi uskoro, pa uživajte!
Do danas je opisano oko 35 000 različitih vrsta koje su raspoređene u devet redova. Najveći pauci su pauci ptičari (10 cm). Od štipavaca se po veličini izdvaja Pandinus imperator (18 cm), a po otrovnosti Androctonus australis (10 cm) koji živi u pustinjama na sjeveru Afrike. Od naših paukova najčešći je pauk križar, Araneus diadematus. U šumama žive pauci vučjaci i oni ne predu mreže, nego plijen love u trku poput vukova. Najopasniji pauk u našim krajevima je crna udovica, Latrodectus mactans, a otrovna je samo ženka.Najveći broj paučnjaka pripada redu Aranea. Prednje tijelo (8 kolutića) i stražnje tijelo (12 kolutića) odijeljeno je duboko urezanom sponom koja odgovara prvom kolutiću stražnjeg tijela što im omogućuje veću pokretljivost stražnjeg dijela tijela prilikom predenja. Na 1. i 2. kolutiću prednjeg tijela nema tjelesnih privjesaka. Na 3. se nalaze kliješta, a na 4. par čeljusnih nožica. Na 5., 6., 7. i 8. kolutiću nalazi se četiri para člankovitih nogu za hodanje. Tjelesni privjesci na stražnjem tijelu preobraženi su u predljive bradavice iz kojih izlazi predivo za izgradnju različitih mreža i zapredaka. One su različita oblika i građe i zapremaju velik dio trbušne strane stražnjeg tijela. Žlijezde izlučuju posebne ljepljive niti (paučina) koje raspoređuju stopalnim češljićem na zadnjem paru nogu. Te niti su vrlo čvrste i otporne. Pauci koji su se nastanili na grmlju i drveću usavršili su vještinu predenja velikih mreža za lov kukaca. Najjednostavnije takve mreže nepravilna su oblika s nitima razapetima na sve strane. Bolje su ispletene vodoravne gušće mreže kakve ispredu kućni pauci.

Živčani sustav ima načelno ljestvičav raspored. Površina tijela paučnjaka pokrivena je mnogim osjetnim dlakama. S gornje strane na prosomi nalaze se jednostavne oči - ocele. Retina je sastavljena od više osjetnih vidnih stanica koje su čaškasto raspoređene i pokrivene jednom lećom, a one mogu biti direktne ili indirektne. Kao i u svih člankonožaca, probavilo je trodijelno sastavljeno od ektodermalnog prednjeg, endodermalnog srednjeg i ektodermalnog stražnjeg dijela.

Budući da nemaju usnih organa za usitnjavanje hrane, ždrijelo je preobraženo u mišićavu sisaljku kojom isisavaju unutrašnji sadržaj svoga plijena, a u koji prethodno izluče sadržaj želuca s enzimima. Paučnjaci dišu cjevastim ili lepezastim uzdušnicama, a u sitnijih oblika kisik iz atmosfere difundira kroz kutikulu i epidermu u tjelesnu tekućinu. Središte otvorenog optjecajnog sustava je cjevasto srce smješteno u perikardu na leđnoj strani stražnjeg tijela.

Paučnjaci su razdvojena spola.

U svojoj rasprostranjenosti pauci su najviše ovisni o temperaturi pa se većinom zadržavaju u toplijim krajevima. U kuće se naselila vrsta Tegenaria derhami kućni pauk koja prede mreže u uglovima prostorija, a u stražnjem kutu mreže ima cjevasti stan u kojem sakrivena čeka plijen.
Najopasniji pauk u našim krajevima je crna udovica, Latrodectus mactans a otrovna je samo ženka. Mužjak ove vrste ugiba ubrzo nakon parenja i otrovna ženka ga pojede, odatle narodno ime "crna udovica". Crna udovica je noćni, sramežljiv, povučen insekt koji rijetko napušta svoju mrežu s koje visi leđima okrenutim prema dolje. Budući da se hrani raznim insektima (stonoge, skakavci, gusjenice, komarci i drugi kukci), pomaže u održavanju ekološke ravnoteže (prirodna zaštita usjeva od štetočina, sprečavanje raznih bolesti koje prenose komarci i slično). Crna udovica po svojoj prirodi nije agresivan pauk, do ugriza dolazi kada nepažnjom čovjeka njegova ogoljela koža dođe u dodir s njom pa se ona instinktivno brani ugrizom i injiciranjem otrova. U zatočeništvu žive više godina, a u prirodi u pravilu jednu godinu.

Izraz "pauk ptičar" je loš naziv koji se u Europi koristi za sve tarantule dok se u SAD-u koristi za veće južnoameričke i istočnoazijske tarantule. Naziv "pauci ptičari" dobili su zbog slike koju je naslikala Sybille Merian, prirodoslovka koja je u 17. stoljeću putovala Surinamom i tamo vidjela pauka koji se hranio mrtvom pticom. Ta je slika kod europskih znanstvenika izazvala velik šok te je Merian bila gotovo izbačena iz tadašnjih znanstvenih krugova jer nitko nije mogao vjerovati da postoje takvi pauci. U prirodi su slučajevi da se pauk hrani pticama vrlo rijetki i predstavljaju izuzetke u hranidbenim navikama pauka. Osnovna prehrana pauka sastoji se od ulovljenog plijena koji uglavnom sačinjavaju različiti kukci (skakavci, crvi, gujavice, cvrčci, leptiri, žohari i sl.) no kada su u prilici savladat će svaki plijen koji je manji od njih, a nađe se na njihovom teritoriju (npr. male guštere, šišmiše, zmije, glodavce). Tarantule ne love u klasičnom smislu riječi već strpljivo čekaju na ulazu u svoje gnijezdo da pored njih prođe plijen. Kada im se dovoljno približi, velikom brzinom ga savladaju i u njega zariju svoje očnjake kojima ubrizgavaju otrov i probavne enzime. Mnogi pauci nakon što ulove plijen i onesposobe ga imaju običaj plesti na tlu mrežu (tzv. death waltz) iznad koje će jesti ili umotati isti plijen. Ova mreža služi kako bi dijelove hrane koji padaju pauci držali na hrpi i potom ih mogli jednostavno odstraniti iz gnijezda. U prosjeku ženke žive 20 - 30 godina, dok mužjaci, ovisno o vrsti, žive 10 - 12 godina.
..pa što kažete?